Ribolov na šarana
Šaran je najpoznatija i najpopularnija riba za ribolov u našim krajevima. Kako je već stoljećima najpopularnija riba za ribolov, šaran kroz generacije postaje sve pametniji i lukaviji. Danas je šaran daleko najinteligentnija i najpitomija slatkovodna vrsta ribe. Iskusni šarani, koji mogu biti stariji od 50 godina i koji se već godinama susreću sa udicama, raznim mamcima i sistemima, mogu postati jako lukavi i oprezni te sa lakoćom zaobilaziti naše udice. Upravo ta sposobnost pamćenja i lukavost šarana, ribolov čine još zanimljivijim i podiže na višu razinu.
Gotovo svako ribičko društvo ili udruga u Hrvatskoj, redovno poribljava svoje vode određenom količinom šarana. Na sve više voda, obavezno je vraćnje svih šarana, neozlijeđenih nazad na slobodu (Catch&Release vode). Zbog sve više C&R voda, svake godine padaju novi rekordi.
Ulovljeni šarani u Hrvatskoj premašuju težinu od 36kg, a u svijetu prelaze 40kg. Kako broj šaranaša raste, tako i šaranski ribolov postaje sve skuplji. Svi žele doživjeti dril i slikati se sa ogromnim šaranima. Cijene ribolovnih dozvola rastu, marketing čini svoje, koriste se skupi mamci, pribor i oprema. Šaranski ribolov postaje sve popularniji, sva ribička društva svoje vode poribljavaju uglavnom sa šaranom i amurom, a ostali ribiči postaju primorani loviti šarane. Pravi šaranaši su ljudi koji će svo slobodno vrijeme provoditi u prirodi, ponekad i po ekstremnim uvijetima. Kiša, tuča, snijeg, led, olujno nevrijeme, visoke ili niske temperature, pravog šaranaša neće spriječiti da se zaputi u ribolov. U ribolovu će tjednima, mjesecima kampirati, nebi li prevario starog, lukavog šarana kapitalca. To su ljudi koji obožavaju prirodu, dive se njenim bogatstvima, životinjama i naravno ribama (šaranima).
Stanište i razmnožavanje šarana
Šaran nastanjuje gotovo sve veće nizinske rijeke i riječne rukavce. Voli mirne, sporotekuće rijeke, ali ga možemo pronaći i u jačim riječnim strujama srednjega toka. Kao i većina riba voli kao zaklon koristiti potopljeno granje, lopoč, pojaseve vodenih trava i sl. Manji primjerci kreću se u većim plovama, a kako šarani rastu, postepeno se smanjuje njihov broj u plovama, dok najveći primjerci obično postaju samci. U rano proljeće zadržavaju se u površinskim slojevima vode, uz obalu, u plitkim uvalama i sličnim mjestima gdje će se voda prije ugrijati na suncu. Kako se bliži vrijeme mrijesta (travanj i svibanj), tako se i šarani postepeno kreću u potrazi za povoljnim terenima za ispuštanje ikre. Ljeti će spas od sunca potražiti u dubljim slojevima vode, a zimi će krenuti u potragu za zimovnicima. Iako je većinom riba dna, ipak se kreće u svim slojevima vode, a nerijetko nas iznenadi i snažnim iskakanjem iz vode. Postoje razne teorije o šaranovim izbacivanjima iz vode, ali ovaj fenomen još uvijek ostaje kao neobjašnjiv prirodni misterij. Na ribnjacima i jezerima, najčešće nema povoljne uvijete za mrijest pa se takve vode redovno poribljavaju. Za mrijest su potrebni plitki dijelovi sa bujnom vegetacijom. Obično su to naplavljene livade ili pličaci obrasli u trsku i šaš. Što je voda plića, bolje će se ugrijati, a viša temperatura vode potrebna je jajašcima (ikri) za inkubaciju. Gusta vegetacija i plitka voda, zaštitit će jajašca od drugih riba koje bi ih mogle pojesti. U potragu za mrijestilištem obično kreću krupnije ženke, koje će pratiti više mužjaka. Nerijetko šarani ulaze u jako plitku vodu od svega nekoliko desetaka centimetara dubine. Šaranima će viriti leđa iz plitke vode i gotovo da će se nasukati na obalu. Nažalost ovakvo ponašanje i mrijestilišta su odavno dobro poznati krivolovcima, pa na mnogim prirodnim, divljim mrijestilištima, svake godine strada velik broj krupnih šarana. Ako šarani u vodi ne pronađu povoljan teren za mrijest, ženka neće ispustiti svoju ikru. Ženke koje ne ispuste ikru, u rijetkim slučajevima mogu ćak i uginuti.
